...
...Ponekad toliko samu sebe iznerviram svojom naivnoscu I neprihvatanjem cinjenice da ljudskoj gluposti I bezobrazluku nema granica…Da li su ljudi toliko…ma ne mogu se setiti prave reci za to…>:-( Kako osoba na visokom polozaju moze uzivati postovanje svojih zaposlenih kada svaki “konstruktivan” razgovor sa istim pocinje I zavrsava se izjavom :”Ne mozes ti sa mnom tako, ja sam ti menadzer!!!” ili “Ti ne mozes voditi sa mnom neverbalne duele ( a inace se cupamo za kose,sta li?!?!) jer nismo na istom intelektualnom nivou?!” Pa aman!!!!! I posle, zasto radnici ne pokazuju dovoljno elana za rad?! Cuj, molim te!!!! I posle, nisu mi ti takozvani I samoprozvani menadzeri krivi, jer zaboga sta ocekivati od sredovecne individue zarobljene u telu nedoraslog rekonvalescenta!!!! Ma…svoj posao volim I nikada, ali nikada mi nije problem ili da ostanem duze na poslu ili kada me pozovu da ispravim neciju brljotinu…ali kad ti je u ustima gorak ukus I kada ti je jedini komentar “pih”, onda o cemu govorimo?!?! Ma... " Samo dvije stvari su beskonacne. svemir i ljudska glupst, i nisam bas siguran za ovo prvo" -Albert Einstain