SvastaNesto

"...I'll bring back to you the pearls of rain From a distant domain where rain never fell And though I grow old I'll keep mining the ground To deck you around in gold and light. I'll build you a domain where love's everything Where love is king and you are queen Don't leave me don't leave me Don't leave me We must forget All we can forget all we did till now. Let's forget the cost of the breath We've spent saying words unmeant And the times we've lost hours, that must destroy Never knowing why everything must die at the heart of joy Don't leave me don't leave me..." 'Jutro svima...

Danas nista od pesme, sunca, jutarnje kafice… Kisa tuce citav dan i nacisto me deprimira. Oduvek me je nervirala cinjenica da sam meteoropata, ali sta cu?! Cim grane sunce ja sam super, nista me ne dotice i sve mi je lepo, ali zato kada je tmurno, tada je smak. Tada mi je sve crno, sve su mi ladje potonule, niko I nista me ne moze razveseliti, ma teska sam sama sebi, a kamoli okruzenju. Uzmem da citam knjigu i kada nakon sat vremena shvatim da sam jos na istoj strani, batalim...Pustim muziku, ritam bije a ja...Okrenem se klopu, k'o reko velim u klopi je uteha..ma jok... I tada mi ostaje samo da sacekam, ili da grane sunce ili da na TV konacno puste neki dobar filmic i da uzivam ... "Svjetla su tiho utrnula Lice sam rukama sakrila Sve je to zbog kiše koja pada iz dana u dan Snove briše i pada mi u dlan... ...Vjetar nosi tiha sjecanja Nebom plove glasna šaputanja Sve je to zbog kiše Koja pada iz dana u dan Snove briše i pada mi u dla..."

Kako je tesko ponovo doci na posao nakon dva dana off. :-) Sreca te je bilo posla pa mi je vreme proletelo... :-) Generalno, svaki dan isti...Cimerku mi muce ljubavni jadi, mene finansijski ( dobro, pomalo i ljubavni ali cini mi se da na tom polju stvari lagano dolaze na svoje mesto...), stanje ne promenjeno... Petak je vece... Lep provod svima...

“ Pricali su, bolece...govorili, kajaces se…Nije vredelo... I sta sad? Ostacu sa svojim kajanjem i zalom za svime neizrecenim…za svime neiskazanim...Bili smo blizu…I dok pokusavam pronaci onu svetlu tacku za bolje sutra, za novu sansu, skupljam hrabrosti da se uhvatim u kostac sa senkama mogucnosti koje se nisu ostvarile i sa naletima bola koji se doci…sigurna sam… Dovoljna bi bila jedna tvoja rec i ostala bih…Pricali bismo satima, cutali vekovima…Ali, nisi rekao ni rec…I krivim tebe i ti si mi jedini kriv…

Otisao si...ipak - Srescemo se,opet...Negde ti i ja, kad zvezde nam se sklope, kao nekada…Pogledom priznacu ti sve, da nisam ziva bez tebe i sta mogu, to je jace od mene- "

“…Ti i ja nismo mogli skupa sve bilo je protiv nas tiho svadjali se, mirili na glas jedno od drugog trazili smo spas...Ti i ja vjerovali istini zbog nas al' istina je rekla i svoj glas...jedno od drugog trazili smo spas i nasli ga u rastanku...Moglo je i vise ostati nama od tolike ljubavi 'ko zna, mozda opet nekada al' bicu ti, ti budi ja…”